SKANDAL U ODVJETNIČKOJ KOMORI Mostarski odvjetnik, koji zastupa optuženoga, u kolumni osudio majku da laže o zlostavljanju svojih djevojčica

'U koloni obmane i osvete', naslov je kolumne objavljene u nedjeljnom Večernjem listu, izdanju za BiH, autora Josipa Muselimovića mostarskog odvjetnika, akademika i osobe istaknute na polju kulture. On je u dijelu spomenute kolumne obradio i slučaj koji je izravno vezan kroz odvjetnički ured koji ga zastupa upravo autor, Josip Muselimović, te njegove kolege odvjetnici Zdravko Rajić i Ana Primorac, u javnosti poznatog kao "Molitva majke" gdje majka tvrdi da njen bivši suprug seksualno zlostavlja njene-njihove malodobne kćeri. Kako Republika doznaje, Muselimović će najvjerojatnije zbog ovog, vrlo pristranog, dijela kolumne biti prijavljen Odvjetničkoj komori zbog kršenja odvjetničkog kodeksa zbog postupka koji je još uvijek u tijeku. Konkretan slučaj o kojem mjesecima bruji Mostar nedavno je preuzelo Federalno tužiteljstvo. 

 

 

Svjesni činjenice da odvjetnik mora učiniti (skoro) sve kako bi obranio svoga klijenta-branjenika koji mu je poklonio povjerenje, pa tako i svoj život u njegove ruke, međutim, otvorena manipulacija putem medija u slučaju koji je u tijeku, znakovito spominjući i nalaze neuropsihijatara u nekim drugim slučajevima i implicirajući možebitnu neuravnoteženost suprotne strane, korištenje medijskog prostora kako bi se oblatila suprotna stranu i priskrbila sebi i svom klijentu 'mrva' pozornosti javnosti, pa možda tako i u konačnom ishodu cijelog slučaja, nadasve je upitna.

Za naglasiti je da je i u ovom postupku vrlo važna presumpcija nevinosti, pa tako i cijeli slučaj zlostavljanja djevojčice nazivamo navodnim i takav će i biti sve dok se sudski ne dokaže suprotno. Mjesto 'obračuna' mora biti sudnica, činjenice oružje, a zadovoljština pravično pravosuđe, pa ma o kome je riječ.

U svojoj kolumni objavljenoj u novinama odvjetnik Muselimović koristi ustupljen medijski prostor i otvoreno komentira mirni prosvjed u Mostaru, organiziran kao prosvjed podrške majci i djeci u konkretnom slučaju, ali i kao vid ukazivanja na neučinkovitost pravosudnog sustava, ocjenivši da je "krivca, i sve oni koji su uz njega, trebalo javno osramotiti, popljuvati kamenovati. Raspeti ih!", a koji ide toliko daleko da on sam, odvjetnik, svoga branjenika skoro poistovjećuje s Isusom, a čitatelja vrlo vješto manipulira, izazivajući kod istog privid razularene, krvoločne gomile u prosvjednoj koloni koja je, kako svjedoče i stotine fotografija s toga događaja, bila puna djece s plišanim igračkama i majkama koje su u tišini i bez ijedne izjave za javnost, a kamoli izjave mržnje, šetale gradnom.

Autor je naznačio da se kolona sastojala uglavnom od žena i djece koji su imali "stisnute vilice", po nekoj čudnoj spoznaji okarakterizirao ih je "uzbuđenima", a što bi kod čitatelja trebalo biti vrlo simptomatično i isto, vjerojatno, povezivati, s ljutnjom, mržnjom itd...navodeći da se "kolona slijevala prema središnjem trgu na kojem je trebalo pokazati sav bijes i ogorčenost na pojavu s kojom se treba obračunati".

 

 



Autor je ovdje u potpunosti u pravu: da se na pojavu zlostavljanja djece mora obračunati. Međutim, prosvjedna kolona s majkama i djecom koja, po svemu sudeći, nisu ni bila svjesna kakvo će zgražanje njihova pojava izazvati kod mostarskog odvjetnika koji zastupa "suprotnu stranu", no nije u pravu kada je ustvrdio da je prosvjedom "trebalo pokazati sav bijes", jer bijesu u prosvjednoj koloni nije bilo ni traga, a što je izravnim svjedokom i autorica ovih redaka koja je novinarski pratila događaj. 

Svjesni činjenice da odvjetnik mora učiniti (skoro) sve kako bi obranio svoga klijenta-branjenika koji mu je poklonio povjerenje, pa tako i svoj život u njegove ruke, međutim, otvorena manipulacija putem medija u slučaju koji je u tijeku, korištenje medijskog prostora kako bi se oblatila suprotna stranu i priskrbila sebi i svom klijentu 'mrvu' pozornosti javnosti, pa možda tako i u konačnom ishodu cijelog slučaja, nadasve je upitna. U cijelom postupku, kao i u svakome, vrlo je važna presumpcija nevinosti, pa tako se i cijeli slučaj zlostavljanja djevojčice naziva navodnim i takav će i biti sve dok se sudski ne dokaže suprotno.

Nadalje, poznato je da je cijeli prosvjed bio rezultat Facebook objava pod profilom 'Molitva majke', no odvjetnik-autor, istu smješta u muški rod, nazivajući je "inspiratorom okupljanja" koji je obmanuo(la) prosvjednike koji nisu mogli niti "pretpostaviti da sudjeluju i putuju ukoloni prijevare, obmane, mržnje i brutalne osvete".

Ovakvim stavom odvjetnik-autor otvoreno se stavlja u ulogu branjenika svoga klijenta, blateći stranu u postupku, a svoju novinsku kolumnu pretvara u sudnicu, ali pri tom svjesno izbjegava upoznati čitatelja da je on odvjetnik jedne strane u postupku,  kao i bez mogućnosti obrane i obraćanja suprotne strane, što je neprihvatljivo u odvjetničkoj praksi.

Je li ovime obmanjen i čitatelj, kao što autor tvrdi da su obmanjeni i prosvjednici?

Potom piše: "Čitatelj ove kolumne s pravom može reći: Tko si ti da o ovom i na ovakav način sudiš? Zato sam se sa svojim mislima i zaključcima odmakao".

Međutim, ispravan odgovor odvjetnika-kolimniste bi bio: "Zato jer sam ja odvjetnik osobe zbog koje organiziran prosvjed" i nije istina da se autor-odvjetnik "u svojim mislima i zaključcima odmakao". Čak suprotno, on je upravo izrekao i naveo svoj zaključak - da je posrijedi "obmana, prijevara, mržnja i brutalna osveta".

Odvjetnik-autor, nadalje, piše i o traženju mišljenja neuropsihijatara u pojedinim sudskim ostupcima, otvoreno i okrutno aludirajući na mentalnu nestabilnost "druge strane" u postupuku. On navodi i da je "potražio što su u ovom slučaju kazali ljudi od profesije i zanata, sveučilištni profesori, najviši znanstveni autoriteti, euridite svoga znanja i poslanja", citirajući neka mišljenja, ali ne navodi čije je to mišljenje, kojeg stručnjaka, ne analizira zašto se na suprotnoj strani, ako je ima, pojavila mržnja i "poriv osvete". Što se drastično dogodilo da do toga dođe?

Na koncu, čak spominje i Ivu Andrića i njegovo poprilično seksističko, u dobroj mjeri patetično, generalno mišljenje o ženama koje "zamrze", očito ga smatrajući prihvatljivim, pa tako i u konkretnom slučaju ga spomenuvši.

"Dok je dijete, žena je djetinjstvo i sva draž djetinjstva. Kada je ljubav, ona je sva ljepota u ljubavi, ali kada ZAMRZI, žena je tada mržnja koja ne zna za druge zakone osim onih koji pokreću poplavu i osvetu", citira autor Andrića.

Ruku na srce, Andrić je mogao i bez ove izjave i ne bi bio manje veliki...ali, u konačnici, izgleda da je "žensko" najbolje dok je dijete i onda, donekle, "kada je ljubav", a u suprotnom - eto nam "poplava i osvete". Ovo već seže u sferu otvorenog seksizma ali i to je mišljenje koje je vjerojatno uslijedilo nakon neugodna iskustva i na koje, u konačnici, pojedinac ima pravo, kao što i ostali imaju s istim pravo poistovjećivanja. Pitanje je imaju li ovakve stavove i kolegice u autorovom odvjetničkom uredu?

No, možda je upravo ovaj citat bio vrlo nesmotren i trapav odabir kao poanta cijele kolumne u kojoj je autor odvjetnik u slučaju zlostavljanja djevojčice.


O slučaju više možete pročitati:

OVDJE


Prenosimo sporni dio teksta naslova 'U koloni obmane i osvete':

"....Početkom proljeća Mostar je potresla jedna vijest. Odjeknula je kao najjača bomba. Planula je kao najjači požar. Portali su se užarili. Vidjelo se da je na pomolu veliki društveni obračun koji će zatalasati gradom kao i njegovim bližim i daljim okruženjem. Tako je jednoga ranog proljetnog dana zakazano mjesto, dan i sat masovnih okupljanja. Krivca je, i sve oni koji su uz njega, trebalo javno osramotiti, popljuvati kamenovati. Raspeti ih.
S prozora svog ureda promatrao sam što se događa.....(ovdje autor vrlo znalački, a posebno smišljeno opisuje ljepotu mostarskih ulica, uvodeći čitatelja u sfere koje on želi, pri tom propuštajući naznačiti da je upravo od odvjetnik stranke zbog koje je, između ostaloga, i organiziran mirni prosvjed majki s djecom).
...Toga proljetnog podne novim kolnikom Ulice kralja Tvrtka, pod budnim okom policijskih snaga, kroz sjenke olistala drveća, koračala je nijema kolona. Uglavnom žena i djece.Sitnim i kratkim koracima, stisnutih vilica i na asfalt spuštenih pogleda, kolona se slijevala prema središnjem trgu na kojem je trebalo pokazati sav bijes o ogorčenost na pojavu s kojom se treba obračunati.

Ne vjerujem da postoji mjerni instrument koji bi mogao pokazati s kojim su ogorčenjem išle uzbuđene majke, djevojke i bake. Žene i djeca svih uzrasta. Vjerovali su da je baš onako kako je pokazao inspirator okupljanja. Svatko od njih želio je dati svoj doprinost, a nitko nije mogao niti pretpostaviti da sudjeluje i putuje ukoloni prijevare, obmane, mržnje i brutalne osvete.

Mudri, drevni, Latini kaži: "Acerima proximorm odia - Mržnja među najbližima je najupornija. Čitatelj ove kolumne a pravom može reći: "Tko si ti da o ovom i na ovakav način sudiš?". Zato sam se sa svojim mislima i zaključcima odmakao!

Pregledao sam što su ustanovili iskusni suci, tužitelji i socijalni radnici, različitih specijalnosti. Jedni, drugi i treći, uglas i na sav glas kažu:"Nije onako kako se slučaj u javnosti želi predstaviti".

Dobro, pomislio sam!

Sudci, tužitelji i socijalni radnici mogu pogriješiti jer neka bitna pitanja nisu u njihovoj užoj specijalnosti. Sjećam se velikih sudskih procesa u kojima smo suglasno, suci, tužitelji i odvjetnici, tražili mišljenje ljudi koji imaju specijalna znanja i posebna iskustva. Sjećam se elaboracija slavnih neuropsihijatara dr. Ante Hercega, doktorice Karle Pospišil Završki i dr Ive Urlića i kako su oni unoili svjetlost u zamršene i zamračene ljudske odnose.

Uvijek sam se divio ljudima koji znaju zaviriti u naintimnije pore ljudske duše i vidjeti po njezinm, nama nevidljivim labirintima. Tako sam potražio što su u ovom slučaju kazali ljudi od profesije i zanata, sveučilištni profesori, najviši znanstveni autoriteti, euridite svoga znanja i poslanja.

A oni kažu:"Inicijator mostarskog okupljanja sklon je manipulaciji u cilju postizanja osobnih interesa. Inicijator mostarskih okupljanja pokazao je tendenciju osvete. Dakle, mržnja je potaknula poriv osvete i manipulaciju zbog osobnih interesa".
Svaki čovjek je svijet za sebe.
Dok pišem ovu kolumnu sjetih se Ive Andrića i njegovih novela o ženama. Na jednom mjestu nobelovac i genij piše: "Dok je dijete, žena je djetinjstvo i sva draž djetinjstva. Kada je ljubav, ona je sva ljepota u ljubavi, ali kada ZMRZI, žena je tada mržnja koja ne zna za druge zakone osim onih koji pokreću poplavu i osvetu".

U članku 347. našega Kaznenoga zakona piše: "Tko prijavi određenu osobu da je počinila kazneno djelo znajući da ta osoba nije počinitelj, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina".

O ovom odlučuje netko drugi. Ovom kolumnom ja samo podsjetih".




(Republikainfo.com/V.Soldo)

Komentari:

No comment.

Mačke u frižideru...brrr

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna