Je li za sve kriva reforma iz 2003. - Pravosuđe 16 godina u autu

Umjesto da se bave spašavanjem pravosuđa, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija i potpredsjednica Ružica Jukić bave se pisanjem FB statusa i kolumni. Da je odavno dogorjelo u našem pravosuđu, shvaćaju svi osim čelnika Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH koji se uporno drže za svoje fotelje, a u njihovoj režiji se nižu afere za aferama. I dok nas međunarodna zajednica pokušava spasiti vrsnim njemačkim pravnim stručnjakom Reinhardom Priebeom, koji je uzgred uspješno sudjelovao u reformi pravosuđa u Makedoniji i Albaniji, čije izvješće se može očekivati do listopada, čelnici VSTV-a bave se pisanjem statusa po svojim Facebook profilima kojim se obračunavaju sa neistomišljenicima. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija otišao je i korak dalje, pa je za Nezavisne novine napisao kolumnu 'Napadi opasnih namjera', analizira magazin Dani.



“Uspostavljanje kontrole nad pravosuđem i njegovo stavljanje u funkciju ostvarivanja važnih političkih interesa postao je jedan od primarnih ciljeva određenih političko-paraobavještajnih centara moći iz Sarajeva, potpomognutih podrškom pojedinih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, kako bi se pravosuđe predstavilo kao političko-koruptivno-obavještajni centar moći”, napisao je Tegeltija.

Međutim, ni u jednom trenutku Tegeltija ne govori koji su to centri moći iz Sarajeva.


Centri i “centri” moći                                                                                    


Kolumna predsjednika Tegeltije naišla je na žestoke reakcije u javnosti. Na njegovu kolumnu nisu ostali nijemi ni član VSTV-a Goran Nezirović, ni sudac Suda BiH i prvi predsjednik VSTV-a Branko Perić, koji važi za jednog od trenutno najžešćih kritičara pravosuđa.

„ I dok se Tegeltija bavi razotkrivanjem unutarnjeg neprijatelja pravosuđa i države BiH, Ružica Jukić u Facebook objavi varira temu vanjskog neprijatelja“, navodi u svojoj kolumni, između ostalog, sudac Perić, te dodaje: „Nisu ova dva teksta ni Tegeltijina ni Jukićina pamet. Iz njihovih glava ne izlazi ništa složenije od ćaskanja na Facebooku. Priča o paraobavještajnim i obavještajnim centrima moći je politički narativ. Izgleda da je zavladala panika u centrima i političke i pravosudne moći“.

Zbog ove kolumne, Ružica Jukić najavila je tužbu protiv Perića.

Za učinkovitije i bolje pravosuđe, mostarska odvjetnica Nada Dalipagić predlaže povećanje broja sudaca u pojedinim sudovima, vraćanje istražnog sudca, te vraćanja određenih ovlasti oštećenom.

Nezirović je, pak, u svojoj kolumni napisao: „Kolega Tegeltija uz sve to ne navodi o kojoj vrsti napada na neovisnost pravosuđa se radi niti od kada oni traju. Ostavlja nam da nagađamo: radi li se, naprimjer, radi o slučaju 'Transkripti' (navodi o prisluškivanju kolegica Tadić i Jukić), prijetnja upućivanim putem telefona članovima Predsjedništva  VSTV-a BiH i nekim sudcima tog Suda (još uvijek ne znamo ishod istrage), o napadima na glavnu tužiteljicu Tužiteljstva BiH, od kojih su neki okarakterizirani kao pokušaji atentata, o aferi Potkivanje, o eventualnim pokušajima montiranja sudskih postupaka, zahtjevu za parlamentarni nadzor nad radom VSTV-a, izvješćima OSCE-a i USAID-a o procesuiranju predmeta ratnih zločina i predmeta korupcije i organiziranog kriminala, o priopćenjima nekih veleposlanstava, OSCE-a, OHR-a, i Izaslanstva EU, o kritikama koje pravosuđu upućuju neki nositelji izvršne i zakonodavne vlasti ili o prosvjedima građana koje su podržali neki političari, a od određenih veleposlanstava ocijenjeni kao legitiman način izražavanja nezadovoljstva u demokratskim društvima".

Kako, nadalje, pišu Dani, prepucavanja preko Facebook statusa i kolumni u pravosuđu traju već neko vrijeme, a u pravosudnoj zajednici sve više se komentira da se čelni ljudi  VSTV-a više bave pisanjem po društvenim mrežama umjesto da se bave sobom i svojim odlukama koje u posljednje vrijeme nailaze na oštre osude domaće javnosti, ali i međunarodne zajednice.

"Što se tiče komunikacije djelatnika pravosuđa, ja sam protiv bilo kakvog međusobnog obračunavanja putem dopisa i određenih tekstova na društvenim mrežama. Posebno sam protiv bilo kakvog međusobnog vrijeđanja, jer to smatram jednim neciviliziranim i nekulturnim ponašanjem. Kao drugo, postoje komisije i pri odvjetničkoj komori, ali i VSTV-u, koje mogu riješiti bilo kakve konflikte i sukobe između djelatnika, ukoliko one doista postoje“, smatra vrsna pravnica, nekadašnja sutkinja, a sada odvjetnica Nada Dalipagić.

No, vratimo se Tegeltijinoj kolumni u kojoj je između ostalog, naveo da se #ne smije dopustiti prenošenje političkih bitaka na pravosudni teren, jer pravosuđe je tu kao zadnja obrana demokracije i slobode svakog građanina, svakog naroda u BiH".

Kada je ovo pisao, očito je zaboravio spomenuti slučaj tužitelja Okružnog tužiteljstva Banja Luka, Saše Labotića, koji je prilikom imenovanje sakrio da je ranije osuđivan zbog piratstva. Portal Žurnal je pisao da je predsjednik Tegeltija službeno o tome obaviješten, ali da je, unatoč tome, Labotić ostao na svom tužiteljskom mjestu. Disciplinska komisija, u kojoj su bila i dva člana VSTV-a Berina Alihodžić i Dragomir Vukoje, Labotića je samo novčano kaznila.

Radi se, inače, o tužitelju koji je Osnovnom sudu Banja Luci proslijedio optužnicu protiv Davida Dragičevića, iako je mladić tad već bio mrtav. Od ovog krivičnog postupka je, i pored upozorenja sudca za prethodni postupak, odustao tek nakon pritiska javnosti.

Slična situacija dogodila se i sa dodatnim sudcem Županijskog suda u Sarajevu Huseinom Delalićem, koji je prešutio da je osuđivan zbog pokušaja silovanja. Protiv njega je Ured disciplinskog tužitelja 16. travnja pokrenuo disciplinski postupak i tražio je njegovu suspenziju, ali je reakcija VSTV-a uslijedila tek nakon intervencije šefa Izaslanstva i specijalnog predstavnika EU u BiH Larsa Gunnara Wigemarka.

„Disciplinski postupak je u tijeku i nakon održanog pripremnog ročišta pred Prvostupanjskom disciplinskom komisijom Vijeća 10. srpnj zakazana je glavna rasprava za rujan“, odgovorili su za Dane iz UDT-a.


Sudi 16 godina

 
U VSTV-u kažu da za slučaj sudca Delalića nisu znali, iako njihova dva člana sjede u disciplinskim komisijama. U slučaju Delalića to su bili Berina Alihodžić i Selim Karamehić. Na pitanje zbog čega nisu povukli odluku o produženju mandata prije nego je Delalić stupio na dužnost, iz VSTV-a su odgovorili da „na sjednici VSTV-a, na kojoj se odlučivalo o produženju mandata sudiji Delaliću, članovi Vijeća nisu bili obaviješteni o disciplinskom postupku i predmetu tužbe. Prilikom procedure produženja mandata dodatnim sudcima sastavni dio propratnih materijala ne čine podaci o tekućim disciplinskim postupcima i predmetima tih disciplinskih tužbi“.

Napomenuli su da se „činjenice i okolnosti u svezi sa spomenutim disciplinskim postupkom utvrđuju u samom disciplinskom  postupku, te da će tek pravomoćnom odlukom disciplinske komisije Vijeće određene činjenice moći uzeti kao točne ili netočne, jer ne postoji drugi mehanizam nedostajuće provjere prošlosti prilikom imenovanja ili produžavanja mandata sudaca, a što je VSTV BiH već isticao 2017.“ Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Husein Delalić dodatni sudac već skoro 16 godina.

Slučaj sličan Delalićevom dogodio se i 2010. kada je vođen i okončan disciplinski postupak protiv županijskog tužitelja koji je 2011. pravomoćno razriješen dužnosti. Na pitanje kakvo je njihovo postupanje u slučajevima kada nositelji pravosudnih funkcija sakriju da su prije preuzimanja mandata osuđivani, a kakvo kada budu osuđeni tijekom vršenja mandata, iz UDT-a pojašnjavanju da u oba slučaja pokreću disciplinski postupak.

„U prvom slučaju postupak se pokreće zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. točka 19. (za sudce), odnosno člana 57. točka 19. (za tužitelje) Zakon o VSTV-u BiH, dok se u drugom slučaju postupak pokreće zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. točka 14. (za sudce), odnosno člana 57. točka 13. Zakona o VSTV-u BiH (za tužitelje)“, pojašnjavaju.

Ivana Korajlić iz Transparency International BiH kaže da su oni već odavno upozoravali da nemamo adekvatan sustav provjera čak ni u procesu imenovanja sudaca i tužitelja.

„Da ne govorimo o tome da bi trebalo uspostavitisustav provjera i za one koji već obavljaju dužnosti sudaca i tužitelja kako bi se, barem dijelom, očistio sustav od onih koji su kompromitirani, a toga je sve više.  Sam taj sustav ne funkcionira. Ne postoji adekvatan sustav provjera i to je dovelo do toga da imamo ogroman broj spornih imenovanja koja ne ostanu preispitana“, smatra Korajlić.

Slučaj sudca Delalića iznenadio je i tuzlanskog odvjetnika Rifata Konjića.

„Ne znam da je li točno da je čovjek osuđivan, ne želim ni nešto loše kazati, niti braniti kolegu. Mislim da ovi u Vijeću, koji biraju, trebaju birati najbolje sudce. Ja sam za to da se bira kvalitet, a ne kvantitet i mislim da je sadašnji kvalitet u odnosu na nekadašnje vrijeme puno lošiji. Pojasnio bih da se uvjetne osude brišu. Kod kolege Delalića je potpuno sigurno brisana. Je li primjereno da je imenovan netko tko je za takvo djelo osuđivan, uz činjenicu da je ta osuda brisana, to je stvar disciplinskog postupka, odnosno VSTV-a. Iako mislim da nije ekskulpirajuća (oslobađajuća, op.a) samim tim što je brisana, jer sudac treba biti sudac“, naglašava Konjić.


Čeka policiju


Tužiteljstvo ne procesuira, kaže Rifat Konjić, ono što mu nije dostavljeno kroz izvješće i kaznenu prijavu:"Točno je da tužitlej nekad može, po osnovu neposrednih priznanja, pokrenuti istragu, ali pravilo je da on postupak pokreće po osnovu izvješča koji dostavlja policija. Mislim da nije osnovna krivnja u tužiteljstvu“.


Puče potkovica

 
Labotići, Delalići, potkivanja, diplome, priče o prisluškivanjima, ali i stalno prebacivanje predmeta iz suda u sud (slučaj smijenjenog glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH Gorana Salihovića, koji podsjeća na partiju stolnog tenisa, Sud BiH – Općinski sud, op. a.), optuženi tužitelji, sudci …. razlog su sve većeg nepovjerenja građana prema pravosuđu.

„Kako im vjerovati kada sam stalno u uvjerenju da se igraju predmetima. Recimo, Boži Mihajloviću (državni tužitelj optužen za nesavjestan rad u službi, op. a.) sudi se u Sudu BiH, a da njegova daktilografkinja nikada nije ni optužena za prisvajanje novca i predmet protiv nje je dodijeljen Tužiteljstvu KS-a. Što je bilo sa sutkinjom Azrom Miletić!? Nakon suđenja Sud BiH se proglasi nenadležnim. Ovo je, po mom mišljenju, rasipanje novca i živaca svih učesnika u procesu“, komentar je novinarke koja već više od desetljeća prati sudske procese.

Posljednja izvješća TIBiH ukazuju upravo na to da građani sve više gube povjerenje u pravosudne institucije, pa samim tim sve manje prijavljuju kaznena djela, posebno ona koja se odnose na korupciju. Razlog je što ne vjeruju da će se išta promijeniti njihovim prijavama.

„Nakon svih ovih afera možemo očekivati još manje povjerenje građana i još manje prijava. Jer već se događa da se sustav okrene protiv ljudi koji prijave korupciju u pravosuđu ili bilo gdje drugo, a ne procesuira one koji bi trebali odgovarati ili za koje bi se trebalo barem utvrditi jesu li sudjelovali u čitavoj toj priči“, kaže Korajlić.

Usprkos svemu, Nada Dalipagić, kao netko tko je u sudnici skoro 40 godina, ili kao sudac ili kao odvjetnik, odgovorno tvrdi da veliki broj sudaca i odvjetnika dobro obavlja svoj posao.

Podsjetimo na slučaj Nermina Aleševića iz Velike Kladuše, koji je sačinio snimak 'Potkivanje' kako bi dokazao po kojem principu naš pravosudni sustav funkcionira. Suspendirani policajatc SIPA-e Marko Pandža povezao ga je sa predsjednikom Tegeltijom. Sastali su se u banjalučkoj kavani i razgovarali o aktivnom predmetu pred Tužiteljstvom KS-a. Na koncu, Pandža i Alešević su osumnjičeni, predsjednik Tegeltija je svjedok. Ima podršku kolega iz Vijeća.

Koliko je "Aleševića" trenutno u BiH teško je kazati, jer te statistike ne postoje. Ali, ono što je sigurno jest da prijavitelji korupcije u BiH nemaju adekvatnu zaštitu.

Izvješća TIBiH ukazuju i na to da se vrlo mali broj slučajeva korupcije procesuira, s čim se ne slaže odvjetnica Dalipagić.

„Kao branitelj sam sudjelovala u mnogim procesima gdje su optuženi visokopozicionirani državni službenici, odnosno političari (procesi Čović, Radončić, Šarović), te neki visokopozicionirani djelatnici MUP-a HNŽ-a. U svim tim slučajevima donesena je oslobađajuća presuda“ naglašava Dalipagić.


Loša priprema


Činjenica je, dodala je, da u našem pravosuđu postoje značajni problemi. „Ako u pojedinim sudovima, u predmetima obične naknade štete, morate čekati tri godine na zakazivanje pripremnog ročišta, potom održavanje glavnog ročišta, pa tri do pet godina odluke po žalbi, onda nema govora o učinkovitom pravosuđu. Drugi značajan problem su sudske takse“, tvrdi Dalipagić.

Na pitanje jesu li potrebni stranci kako bi spasili bh pravosuđe, Dalipagić odgovara da je ona protiv svakog njihovog miješanja.

„Podržavam međunarodnu komunikaciju u smislu razmjene iskustava međunarodne pomoći u rješavanju bilo kojeg problema u donošenju zakonskih rješenja i nesporna je činjenica da su u određenom trenutku strani sudci i tužitelji pomogli u procesuiranju posebno ratnih zločina, ali mislim da imamo dovoljno obučene i jake domaće snage da možemo iznijeti pravosuđe“ zaključuje odvjetnica Dalipagić.

Odvjetnik Konjić podsjeća na reformu pravosuđa iz 2003. kada se bh ZKP-om predviđa da istragu vode tužiteljstva.

„Činjenica je da tijekom istrage, najveći dio posla, rade policijski organi. I ti dokazi koje oni prikupe dostavljaju se tužiteljstvu. Onaj tko je odlučio da se na takav način radi unatrag 16 godina, odlučio je da se relativno nekvalitetnije radi“, kaže Konjić, koji je radio i po starom, ali i po novom ZKP-u.

Danas imamo, tvrdi, nekvalitetno pripremljene predmete. Nakon podizanja optužnice, takav predmet dođe na Sud, a krajnji ishod je veliki broj oslobađajućih ili odbijajućih presuda.

„Zakonodavac je donošenjem novog zakonodavstva ukinuo načelo materijalne istrage. O čemu se radi? Tužitelj tuži, obrana brani, sud sudi. Sud se pojavi s koricama spisa i unutra optužnica. Svi dokazi su kod tužitelja, obrane. Postupak se završava tako da je tužitelj dokazao ili nije dokazao. Dakle, ne utvrđuje sud je li neko kaznno djelo počinjeno, nego utvrđuje je li tužitelj dokazao da je to kazneno djelo počinjeno. Po mom mišljenju, to je ogromna razlika“, kaže Konjić.

On ipak, smatra da bi građani trebali vjerovati u rad tužiteljstava koja rade na predmetima „koje im dostavljaju organi gonjenja“.



(Izvor: Dani)

Komentari:

No comment.

Mačke u frižideru...brrr

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna