Kad križevi 'kopaju oči'

Drveni križ iz Livna u šipražju između Šuma Herceg-Bosne i obnovljene gradske Vijećnice godinama je tiho svjedočio i pokazivao mjesto na kojem je 1993. rafalom pokošeno sedam mladih Livnjaka, pripadnika Vojne policije HVO-a. Postavljen je odmah nakon što su utihnule puške, ne točno na mjestu stradanja jer su stradali na cesti, ali odmah tik kod njega, u dvorištu škole, koja će sada služiti za urede gradskim ocima.

 

Piše: Kristina Spajić-Perić

Kod njega su obitelj i prijatelji poginulih godinama palili svijeće. Međutim, kako to u Mostaru često biva, križ upada u „oko“ onda kad nekome tako odgovara. Posljednjih se dana radilo na uređenju gradske Vijećnice i pokidalo se šipražje oko križa, malo se uredilo i odjednom križ svi ugledaše, ponajprije oni kojima bilo kakav križ smeta. Dogodi se ukazanje ili prikazanje nekima, koji križ prozvaše skandalom i sračunatom provokacijom...

I tako križ koji je godinama spavao u travi i podsjećao na sedam Livnjaka i njihov posljednji sat života, kojeg izgubiše u jednom trenu, postade smetnja onima koji ne vole ni križeve, a sigurno onda ne vole ni nišane, ni crkve ni džamije. Kako križ koji je na jednom mjestu nezamijećen stajao više od petnaest godina može u listopadu 2011. postati provokacija sasvim je jasno. Provokacija je sada nužna, ako ništa iz obijesti. Treba usmjeriti svu negativnu energiju u taj drveni križ, simbolično donesen baš iz Livna na mjesto stradanja, pa ga danas-sutra pod okriljem noći i srušiti. Možda je on kriv što smo gladni i nemamo posla.

Ako ne bude on, onda idemo dalje. Predlažem prema Sarajevu ili Ljubuškom, rušiti obilježja uz prometnice, gdje je netko poginuo, a kojih je na stotine. Idemo rušiti mjesta gdje očevi i majke dođu zapaliti svijeću svome sinu i pustiti suzu na mjestu gdje je ispustio dušu. Jer i ta mjesta sigurno nekome smetaju, a nemaju dokumentaciju. Smeta i križ na Humu, zakopani u Liska ulici, smeta i toranj Franjevačke crkve..., sve smeta.

Hajdemo sve rušiti, tako da jednoga dana nikome ništa ne smeta. Onda ćemo možda živjeti u bajci, voljeti jedni druge, poštivati različitosti, uvažavati i prihvaćati prošlost. Uzgred rečeno, nikad kod križa kraj Vijećnice svijeće nisu zapalili predstavnici neke stranke, niti bilo koji dužnosnik. Valjda zato jer ih ovdje nitko ne bi uslikao i ne mogu se lijepo poredati kao na Rondou. Ne znam zapravo zašto, ali oni koji su križ postavljali rekoše tako.

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna