Nestanak desnice, dominacija ljevice?

Predstojeći parlamentarni izbori u Hrvatskoj, ako se dogodi uvjerljiva pobjede ljevice, otvorit će jedno veliko pitanje: je li to početak kraja desnice ili konačno prilika da se revitalizira kao ozbiljna intelektualna i politička snaga?

Piše: Zoran Vukman,  analitičar društvenih, političkih i religijskih fenomena

HDZ je kompromitirao desni centar ne samo korupcijom nego i prodajom lažne ideologije, bila je to operetna, lakejska desnica, bez intelekta, vizije i stvarne programatske snage.

Krajnje desne stranke ostale su zaključane u vlastitoj paranoji, jer u strahu od svega i svačega za hrvatski identitet ne može se učiniti ništa značajno. Prevladalo je kritizerstvo, sitničavost, liderski kompleksi, hrvatstvo je shvaćeno usko, klanski, bez uvjerljivosti i širine. Lijeva koalicija nema ništa bolji sadržaj, ali poznaje tehnologiju vlasti, zna biti strpljiva, lukava i kako beskrupulozno osvojiti vlast, a pritom zadržati slatkorječivu socijalnu i moralnu retoriku. Izbori nam mogu donijeti desetljeće apsolutne dominacije ljevice u Hrvatskoj, samo izvanjski, kozmetički modernizirane. Zašto? Zašto mislim da se ljevica i desnica u Hrvatskoj formalno ne razlikuju?


Ni jedna ni druga nema stvarnu demokratsku baštinu i pamćenje. HDZ je nastao kao politički pokret stvarajući demokratsku Hrvatsku. Devedesetih je etablirao višestranačje, ali se pokazalo da više stranaka nužno i automatski ne znači i uspješnu demokraciju. Demokracija je poput one anegdote o engleskoj travi. Ona tako izvrsno uspijeva jer je siju stotinama godina. Tako je i s demokracijom, nisu joj potrebna stoljeća, ali jesu desetljeća ozbiljnog političkog sustava. Međutim, problem je što se HDZ nije razvio u istinsku demokršćansko-republikansku snagu iako je imao sve preduvjete! Ivo Sanader je imao tu povijesnu prigodu koju je prokockao na štetu ne samo jedne takve opcije nego i na štetu same Hrvatske. Desna opcija u Hrvatskoj ima jaku tradiciju kroz pravašku ideju, ali je ta ideja atomizirana u nizu frakcija koje se međusobno sukobljavaju. HSS je izgubio svoju povijesnu karizmu koju je nekada imao, i možda je upravo u HSS-u bilo najzrelije sjeme hrvatske demokracije u prošlosti. Ipak, povijesne okolnosti su išle u drugom pravcu.


Minorizirana katolička inteligencija


Što je s hrvatskom katoličkom inteligencijom? Zašto je ona politički zakazala? To pitanje zahtijeva dublju analizu. Crkva je u Poljskoj u katakombama za vrijeme komunizma razvila snažan laikat, uspjela je odgojiti naraštaje poljskih intelektualaca, ali i ući među radništvo i mase. Otuda je sindikat „Solidarnost" mogao izrastu i u snažnu političku snagu koja je rušila komunizam! Zašto nešto slično nije uspjelo i Crkvi u Hrvatskoj? I to je pitanje za ozbiljnu raspravu. Ne želim davati paušalne odgovore, ali je činjenica da je katolički laikat u Hrvatskoj ostao društveno i politički minoriziran. S druge strane, ljevica u Hrvatskoj nikada nije prerasla u stvarnu građansku socijaldemokraciju na partijskoj razini. Istina je da je u Hrvatskoj uvijek postojala lijeva i desna inteligencija s istaknutim pojedincima, no problem je što u političkom, ideološkom i stranačkom smislu lijeve i desne opcije nikada nisu izišle iz rovova i vlastitih povijesno-ideoloških crno-bijelih premisa. Socijaldemokracija je u Hrvatskoj imala svoju jaku građansku tradiciju do Drugog svjetskog rata. Nakon njega, prevladava titoistička varijanta boljševizma koja je ostavila svoj trag u političkim mentalitetima i današnjih nomenklatura. Zato me brine slutnja da još zadugo nećemo izići iz vlasti takvog mentaliteta, i da će demokracija u ovoj zemlji i dalje biti samo privid, ili igralište za odmjeravanje moći političkih i gospodarskih elita u službi anglosaksonskih središta moći.

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna