Zašto zapravo pametni ljudi donose glupe odluke

Veliki spoznajni doprinos Thomasa Manna „mudrosti romana", napisao je Milan Kundera u svojim Iznevjerenim oporukama (NZMF, Zagreb, 1998., str. 14-15), sastoji se u tome što je shvatio da pojedinac nije autonoman.

Piše: prof.dr. Slaven Letica

Mann je smatrao da svatko od nas svoje misli, navike, odluke, postupke i osjećaje grabi iz „zdenca prošlosti": iz pradavnih mitova, kolektivnih svijesti i podsvijesti, arhetipova, predrasuda, obiteljskih tragedija, uspjeha i legendi, ranjenih i ispunjenih duša predaka. Iz „zdenca prošlosti" dušu i razum napajaju pojedinci, obitelji, društvene skupine, pa i cijeli narodi. Na „zdencu prošlosti" temelje svoje postupke, ukuse i – odluke.

Na tragu iste ideje, odlazeći korak bliže prema stvarnome, praktičnom životu, Zachary Shore (doktorirao je suvremenu povijest na Oxfordu, a stalno je zaposlen kao profesor na kolegiju „nacionalna sigurnost" na Pomorskoj poslijediplomskoj školi i kao profesor na Institutu za europske studije pri Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju) napisao je knjigu „Blunder" koju je Petra Štrok prevela na hrvatski. Knjiga je objavljena prošle godine u Nakladi Ljevak pod naslovom „Kiks" koji osobno ne smatram dobrim izborom.

Naime, iako se izraz „blunder" može prevesti i kao „kiks", pa i kao „kikser", pisac je pod tim pojmom mislio na loše - pogrešne, štetne, opasne, glupe, naivne, bedaste, gubitničke - odluke koje često donose vrlo pametni, pa i genijalni ljudi.

Kako su pojmu „blunder" najbliži hrvatski izrazi „pogreška" i „zabluda" ili, budimo začas nekonvencionalni, „zajeb", nije bilo nikakvog razloga da se hrvatsko izdanje knjige baš tako naslovi. Prevoditeljica je dobro napravila što nije izabrala naslov „Grešnik" ili „Griješnik", jer su te riječi u hrvatskom jeziku povezane s bogoslovljem i grijesima koje propisuju svete knjige i crkvene velmože ili ćudorednim slabostima, pa su istoznačnice ili barem suznačnice engleskom izrazu „sinner".

Dvojbe oko naslova knjige srećom rješava njen nedvosmisleni podnaslov: „Zašto pametni ljudi donose loše odluke". Zašto, doista, svaki od nas i svi mi – vi štovani čitatelju i ja kao vaš pisac – donosimo pogrešne odluke?

Kako je svaki od nas prisiljen – na dnevnoj i znatno učestalijoj razini - donositi brojne odluke, od sasvim banalnih kao što je kupnja cipela u dućanu ili svježe ribe na tržnici, preko sasvim ozbiljnijih kao što je odluka o kupnji automobila ili stana, do najozbiljnijih i često sudbonosnih kao što su izbor muža ili žene, profesije, boravišta, zaposlenika ili poslodavca, prijatelja i neprijatelja, tvrtke u koju ćemo uložiti novac nadajući se zaradi ili financijskoj sigurnosti u jeseni vlastitoga života, čitatelju bih svakako preporučio čitanje spomenute knjige. Naime, brojnim latinskim pojmovima kojima se obično opisuju čovjek i ljudi, ljudske naravi i sklonosti (homo sapiens, homo ludens, zoon politikon ili homo politicus, homo œconomicus, homo faber itd.) nedostaje pojam koji možda najbolje određuje preokupacije suvremenog čovjeka – prisila na donošenje odluka. Čovjek je, čini mi se, prije i nakon svega ODLUČIVAČ – homo ludiciis ili homo decisiones.

Autor knjige „Blunder" smatra kako su pogrešne ili loše odluke posljedica niza „spoznajnih zamki/klopki" (congition traps) koje paraliziraju čovjekovo znanje, spoznajne sposobnosti, pa i zdravi razum.

Služeći se zanimljivom igrom engleskim riječima, Zachary Shore navodi sedam „spoznajnih zamki" u koje upadaju pametni ljudi, da bi nakon toga donijeli loše odluke: (1) strah da nas drugi ljudi vide kao slabića, (2) zbunjenost u odnosu na uzroke složenih događaja, (3) svođenje i sagledavanje svijeta i događaja na jednodimenzionalnost, (4) mišljenje da jedno rješenje vrijedi za sve situacije, (5) infomanija – opsesivna usmjerenost na informacije, (6) zrcalna predrasuda – vjera da drugi misle kao što vi mislite i (7) statični stav – ne prihvaćanje činjenice da su se okolnosti promijenile.

Kako svatko od nas gotovo svakodnevno čini neki „zajeb" čitanje knjige nije samo zabavno, već i korisno, pa i ljekovito, jer doznajemo kako su početničke, naivne, bedaste, apsurdne i fatalne pogreške i „zajebe" iskusili i činili najveći umovi u povijesti čovječanstva: Nikola Tesla, Thomas A. Edison, George Orwell, Ronal Reagan, Theodore Roosevelt, Woodrow Wilson i stotine drugih. Zato i tako česta izreka kojom se svatko od nas ponekad posluži „Zajebao (zajeb'o) sam se (kao nitko)" empirijski ne stoji. Donošenje loših, šugavih, pa i samo-uništavajućih odluka, kao i onih dobrih, izvrsnih i fantastičnih, čini samu bit našeg ljudskog postojanja i života.

Čitanje knjige može stoga utješiti, primjerice, i one stotine tisuća Hrvatica i Hrvata koji su stambene i ine kredite podigli u „švicarcima", a danas strahuju da će im banke preoteti založenu imovinu, jer ne mogu ili neće moći otplaćivati kredite.

Može biti poučno i za političare koji su, primjerice, još jučer u nebo dizali Irsku, nudeći je narodu kao ideal i uzor „Irskoga čuda" ili „Otočnog tigra", a danas šute jer ta ista zemlja grca u dužničkome ropstvu i strahuje od besposlice i neimaštine.

Pred nama su uskoro vrlo važne odluke – izbori i referendum o EU – pa svaki od nas nastoji donijeti razumnu, pametnu i za budućnost nas i naše djece korisnu odluku:

Prva odluka – već 4. prosinca: Da li da svoj glas damo „Kukuriku koaliciji" ili HDZ-u i „Kukulele koaliciji"?
Druga odluka: Glasovati ZA ili PROTIV priključenja Lijepe naše Europskoj uniji?

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna