Vrijeme plakanja je za nama, samo hrabri ljudi će uspjeti

Već poodavno su mnogi rekli kako ulazimo ili smo već ušli u svojevrsnu „metamorfozu“ ili kako neki rekoše u „najfantastičniju revoluciju" ljudske povijesti.

Piše: prof.dr. Milenko Brkić

Neki kažu da razdoblje koje proživljavamo nije civilizacijski prevrat već „divlja revolucija“ ili, kako neki vole reći „razularena revolucija“. Stoga se mnogi pitaju o tomu jesmo li svjesni da smo ušli u pustolovinu nesagledivih razmjera, u kojoj se vrlo lako izgubi i čovjek i njegova duša.   Godina koja je za nama brojnim primjerima svjedoči da je došlo do velikih promjena, do gubljenja ravnoteže, do financijskog ali i moralnog kraha. Da je čovječanstvo u velikoj krizi. Neki režimi, politički i društveni, koji su desetljećima funkcionirali po jednom principu, preko noći ostaju samo ružna uspomena zatrpana pepelom. Tek se sada očituju stvarne, krupne posljedice događaja od 11. rujna 2001. godine, i siguran sam da neće brzo stati. Moglo bi se reći – svijet je promijenio kurs razvoja civilizacije. Globalizam je učinio svoje i nastavit će činiti.
Gledajući odnekud izvana nas ovdje u Bosni i Hercegovini, netko bi mogao pomisliti da smo mi pregrmjeli svoje potrese prije petnaestak godina, a da ostatak svijeta tek dobiva „svoju porciju“. Na prvi pogled, apatija i defetizam u našem društvu su toliki da je svaka pomisao na razvitak ili napredak ne nalazi dovoljno snage koja će ju barem jasno i glasno artikulirati, a kamoli u stvarnosti i realizirati. Gotovo da je svaki pokušaj govora o promjenama nabolje unaprijed osuđen na neuspjeh, pa mnogi odustaju. Pa ipak, ima nešto što je važnije od svega, nešto što se ne rješava godinama ili se rješava sporo, što vapi za  rješenjima, što je važnije od svakog kukavičluka, što se ne da odgađati, što je silno važno i od čega ovise brojna druga pitanja. To su temeljna ljudska prava: tjelesna i duhovna, građanska i obiteljska, politička, ekonomska, kulturna i socijalna. Ne u zakonima i tekstovima, mnoge ih imamo, nego u životu. U Evanđelju stoji: po plodovima ćete ih prepoznati. Doista, kakvi su naši plodovi, nas kao cijeloga društva?
Kako u ovom vremenu nemilosrdnog nasilja, barbarskog razaranja, krađe i kriminala, vremenu bandi, vremenu čudne moralne meteorologije, vremenu alkoholizma i silovanja, vremenu prepunom laži i licemjerja, kako sačuvati život i osigurati integritet?
Koja i kakva j e d n a k o p r a v n o s t  i koje temeljno ljudsko pravo na jednakost? Pa ima li jednakopravnosti uopće? I je li je ikada bilo? Kako izgleda, o čemu ovisi? Pa da je ima valjda bi i Irci bili jednakopravni s Englezima, Palestinci s Izraelcima, …Hrvati u BiH s drugim konstitutivnim narodima. Nije vrag da će Dervo i Jakob biti jednakopravni s drugima, a Ante i Mate neće. Gdje je to temeljno ljudsko pravo koje se zove  j e d n a k o p r a v n o s t.
Pa gdje je tu međunarodna zajednica, kad već domaće nema. Gdje je međunarodna zajednica da zaštiti i promiče ljudska prava, a posebice pravo na jednakost.  Pa zar nije zadaća međunarodne zajednice, kad je već tu i kad već mi nećemo, ne znamo ili ne želimo, da tako uredi odnose da ne dopusti jednima da otimaju drugima, da osigura svima da čuvamo  svoja prava i da svi budemo j e d n a k o pr a v n i. Pa zar međunarodnoj zajednici ne bismo iskazali   p r i z n a j e  i  p o š t o v a n j e, kad bi ona ovu svoju  temeljnu, priznajem i nimalo laku dužnost, izvršila. Zar međunarodna zajednica smije otići, smije napustiti, a da ne doživi priznanje i poštovanje? Zar je spremna na povlačenje i poraz i da iza sebe ostavi moralnu i svaku drugu pustoš? Gospodo iz međunarodne zajednice imate li viziju? Ako imate, vrijeme je za akciju. Vizija bez akcije je sanjarenje. Krenite u promjene, krenite za ostvarivanjem temeljnih  ljudskih prava svih građana, a ne samo pojedinih elita. Ne dozirajte prava na slamku, time činite gore. Povucite ozbiljne poteze. Vratite nam pravo na miran život i ljudsko dostojanstvo, Vratite nam pravo na  j e d n a k o p r a v n o s t.

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna