Promjene u javnim poduzećima zbog nužnosti ili samo "zbog promjena"

Može li država biti dobar gospodar u državnim ili javnim poduzećima,  pitanje koje zadaje glavobolje mnogim znanstvenim krugovima, a danas sve češće i političarima.

Piše: Mr.sc. Andrija ŠKOBIĆ

U mnogim političkim krugovima polako počinje dominirati mišljenje da kod upravljanja gospodarskim društvima nije važno vlasništvo, nego učinkovito upravljanje gospodarskim društvima. Drugim riječima nije važno vlasništvo, važno je dovesti na čelo državnih poduzeća poštene i stručne ljude.

Čudno, bolesno i perverzno ponašanje

Dobro upravljanje državnim poduzećima zasigurno će poslužiti kao razvojna poluga cijelog društva, jer će ta poduzeća povući za sobom stotine drugih subjekata, te na taj način povećati zaposlenost, BDP i sve ostalo. Danas, kod nas, dobro upravljanje državnim poduzećima ovisi, htjeli to priznati ili ne, od političkih stranaka. Svaka će politička stranka kazati da ona među svojim članstvom i svojim simpatizerima ima stotine stručnjaka koji mogu dobro i učinkovitije upravljati državnim poduzećima. Oni, koji to ne znaju, su obvezno u suprotnom političkom taboru ili su slobodnjaci iza kojih nitko ne stoji. I jedni i drugi ne shvaćaju, nažalost, o čemu se ovdje uistinu radi. Radi se o modelu upravljanja državnim poduzećima. Ne radi se o nikakvim etničkim vrlinama i odanosti političkim opcijama. Model upravljanja državnim poduzećima, kakav se danas prakticira, ne pruža ni teorijske šanse da rezultati poslovanja državnih poduzeća budu uspješni na duže staze. Model upravljanja državnim poduzećima, zapravo, pretvara „javna poduzeća“ u ogranke političkih stranaka. S jedne strane oporbene strukture poslije izbora priželjkuju „velike promjene“, a s druge strane vladajuće strukture u javnim poduzećima strepe za ishod političkih izbora, a treba napomenuti da su izbori svakih četiri godine. U takvoj situaciji učinkovitost upravljanja, profitabilnost poslovanja, i ostali parametri mjerenja učinkovitosti poduzeća su na stotom mjestu prioriteta. Najvažnije je opstati na poziciji. U tom procesu opstanka ljudi se ponašaju krajnje čudno, čak ponekad perverzno i bolesno.

Koji je recept za uspješno javno poduzeće

Pitanje pitanja je - što učiniti kako bi napravili konkurentno poduzeće u 100% državnom ili bilo kojem drugom vlasničkom udjelu? Racionalni ljudi, koji dobro poznaju situaciju, pitaju se je li to uopće moguće u ovakvoj situaciji učiniti. Oni, malo upućeniji u ovu problematiku, optimizmom će reći da je moguće učinkovito upravljati državnim poduzećima, ali da se neke navike u glavama naših političara hitno moraju zaboraviti, i da treba prići rješenjima i standardima koja su razvijene zemlje dovele na liderska mjesta u svijetu. Koje su to navike?

- Prije svega država ne smije rabiti javna poduzeća za postizavanje nekih drugih ciljeva.
- Državu treba ograničiti na ulogu dioničara, i ništa više. Država mora shvatiti da je ona vlasnica dionica, a ne imovine i resursa javnih poduzeća, naročito ljudskih.    
- Država ne smije socijalnu politiku voditi regulacijom cijena struje, goriva i ostalih javnih usluga. Socijalna politika se vodi izdvajanjima iz proračuna.
- Država ne smije prelijevati sredstva kako ona hoće u industrijske gubitnike (rudnici, željezare, potrošnja struje za elektrolizu razne subvencije itd.)
- Država ne smije dozvoliti da se javna poduzeća pretvore u prigodne zavode za zapošljavanje, članova vladajuće stranke, prijatelja i simpatizera vladajućih koalicija, zaslužnih ljudi.
- Država ne smije vršiti neproduktivno zapošljavanje, odnosno zapošljavanjem u javna poduzeća radi prividnog poboljšanja statističkih podataka o zaposlenosti, odnosno radi popravljanja makroekonomskih podataka, a sve u cilju dobivanja političkih poena. 
- Država mora biti svjesna da javna poduzeća nisu socijalne ustanove.
- Odluke o investiranju moraju biti isključivo u rukama uprave javnih poduzeća i nadzornih odbora, bez pritisaka „odozgo“.
- Direktori u javnim poduzećima ne smije se birati naređenjima „odozgo“, uputama vlade i političkih moćnika.
- Direktore u javnim poduzećima pogrešno je tretirati kao niže rangirane činovnike vlade ili skupštine. Odgovornost direktora u javnim poduzećima je često daleko veća od saborskog zastupnika i člana vlade.
- Direktorske plaće moraju odražavati uvjete na tržištu menedžerskih usluga, i moraju biti povezane sa dobiti koja određuje visinu bonusa na plaće menedžera. Tko misli da je lako biti, na primjer, direktor elektroprivrede nego biti zastupnik u skupštini, jako se vara. Neka se javi na objektivan natječaj i dokaže sve vrline koje direktor javnog poduzeća treba imati.
- Na kraju, treba reći da je vrijeme da se prestane s praksom po kojoj se direktori u javna poduzeća dovode na dužnosti po lošim pogrešnim kriterijima, i nakaradnim pravilima igre.  

Neka se drže opće prihvatljivih načela dobrog gospodarenja poduzećima

Umjesto zaključka može se reći, da ako država može ispuniti navedene kriterije nema nikakvih razloga da mnoga javna poduzeća postanu ekonomski jako profitabilna i budu poluge za razvoj koje će za sobom povući stotine drugih subjekata i tako povećati zaposlenost i ostale ekonomsko statističke pokazatelje uspješnosti zemlje. Zato ne mogu, a da ne pošaljem poruku postojećim, vladajućim strukturama i kažem im da se ne bave „progonom vještica“ i revanšizmom. Neka se drže opće prihvatljivih načela dobrog gospodarenja poduzećima. Ako se na taj način, na tim načelima i ukaže potreba za promjenom svih nadzornih odbora i direktora u javnim poduzećima, svaka čast - mijenjaj ih. Ali, ako se promjene vrše samo „radi promjena“, vodite računa da su izbori ponovo za četiri godine. I tada treba ljudima pogledati u oči. Ako na izborima pobijedi druga politička opcija, eto opet promjena, eto opet kaosa. Nitko tada neće voditi računa o uspješnosti poduzeća. Svi će boriti za pozicije. Gdje je tu kontinuitet u poslovanju, gdje je tu dobra gospodarska praksa? Neki političari će dobiti, neki će izgubiti, ali sigurno je da u takvim uvjetima država u cjelini uvijek gubi.

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna